|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
11.07.2010
|
|
Intervju: mladomisnik, vlč. Matija Žugaj
- Za početak, upoznajmo Vas: tko je Matija Žugaj?
M: Rođen sam u Slavonskom Brodu, 7. veljače 1985.godine, kao peto dijete obitelji Žugaj. Kao dijete bio sam prisiljen osjetiti neugodnosti Domovinskog rata, pa sam tako selio po čitavoj Hrvatskoj (Pitomača, Donje Jelenje-Rijeka) i Sloveniji ( Škofja Loka i Portorož). Ove situacije su me odvikle od navezanosti na vlastito ognjište, pa mi tako danas kao svećeniku nije problem ići kamo god me moj Nadbiskup pošalje. Osnovnu školu Ivan Goran Kovačić i klasičnu gimnaziju Fra Marijana Lanosovića završio sam u rodnom gradu na Savi.
- Kad ste osjetili poziv i kako ste se odlučili odazvati se tom pozivu?
M: Još kao dijete - igrao sam se svećenika - tako da poziv osjećam već od malih nogu. Iako živ u školi i crkvi, jako me privlačila ljepota svećeničkog života, koju sam imao prilike upoznati kod svojih ujaka svećenika: vlč. Ilije Aračića, župnika u Cerni i vlč. Ante Aračića, župnika u Crikvenici. Crkva mi je bila mjesto gdje sam na nerazumljiv način prihvaćao prve istine o Bogu preko svoga župnika. Još sa 6 godina, dok sam bio u izbjeglištvu u Sloveniji, jako me privlačila dotad nepoznata kutija: ispovjedaonica. Tako sam se prvi put u životu ispovjedio sa 6 godina, kod tadašnjeg svećenika u Škofja Loki, sadašnjeg nadbiskupa mons. Alojza Urana. Župnik vlč. Mato Lešić je mojoj majci već u tim ranim godina predložio da ranije primim Svetu Pričest. Sve te zgode, kao i puno drugih, su me sve više približavale Bogu i oltaru.
- Imali ste djevojku, kako to da ste se na kraju ipak odlučili za svečeništvo?
M: Zvanje poput svećeničkog traži čitavu osobu, a s time i od osobe potpunu predanost tom pozivu. Za takvo što može se odlučiti osoba koja istinski ljubi taj poziv, stoga ne može pristupiti ređenju onaj koji je podijeljena srca. Djevojka s kojom sam hodao određeno vrijeme, prihvatila je moju odluku mirno i s osjećajem zahvalnosti za vrijeme koje smo proveli skupa. Mogu reći otprilike, da pred ova dva izazova čovjek stupa slično kao kad bira između ljubavi za dvije djevojke. Koja mu više obuzme srce, ta će ga i osvojiti. Mene je osvojio Božji poziv, kojem sam se evo i odazvao.
- Što mislite o celibatu u današnjem vremenu?
M: Beženstvo ili celibat je način života, koji mi svećenici sami odabiremo prije ređenja, odnosno načelno već pri ulasku u bogoslovno sjemenište. Smatram da celibat nije neki predmet koji je podložan vremenu, već na neki način sredstvo kojim se čovjek potpuno predaje Bogu u služenju Radosne vijesti ljudima. Također sam mišljenja, da je rimokatolički svećenik danas jedinstvena osoba koja čitavo svoje vrijeme nepodijeljeno posvećuje ljudima i Bogu. Iako su ostale katoličke zajednice prihvatile oženjenog svećenika, koji svoje vrijeme i život mora dijeliti s obitelji i ljudima, smatram da svećenike celibatarce možemo smatrati Božjim darom današnjoj Crkvi, pogotovo u ovim vremenima kada čovjek traži istinske svjedoke Božje prisutnosti. Sve ostalo što se veže uz celibat kao neki problem, pada u vodu, jer celibat također u velikom odnosu ovisi o samoj svećeničkoj osobi, i njezinoj raspoloženosti prema celibatu. Ukoliko smo predani Bogu za ljude u molitvi i istinskom služenju, toliko ćemo biti vjerodostojni svjedoci Božje ljubavi.
- Mladu Misu služili ste 27. lipnja ove godine. Kakvi su bili dojmovi i osjećaji?
M: Zadovoljan sam organizacijom mlade Mise, i na poseban način zahvalan mojem župniku vlč. Ivanu Leniću, koji je omogućio takvo veličanstveno slavlje. Također su takvi dojmovi i od mojih uzvanika: obitelji, rodbine i prijatelja. Taj dan je poseban u životu samog mladomisnika, ali i u životu župljana, mještana i samog župnika i obitelji. Ispunjen sam na neki način ponosom, ali ponosom koji za sobom vuče i osjećaj goleme odgovornosti pred Bogom za povjerene mi darove.
- Kamo sada?
M: Nadbiskup mi je uručio dekret za župnog vikara na župi Sv. Mateja apostola i evanđeliste na Viškovu ponad Opatije. To je jedna velika župa od nekih 17 tisuća stanovnika, i jedna vrlo živa zajednica. Zadnje dvije godine tamo radim kao povjerenik u uredu za mlade, predajem vjeronauk u dvije osnovne škole, tako da sam upoznat sa razmišljanjima mladih u zapadnim krajevima Lijepe naše. Isto tako, u toj župi sam obavljao svoj đakonski praktikum, tako da mi neće biti problem što se tiče suživota u zajednici.
- Što biste kao mladi svećenik poručili mladima?
M: Mladi, držite se i ne dajte se! Budućnost Crkve je u vama i na vama - fraza tako jednostavna, ali tako zastrašujuća, ako gledamo ružne primjere. No, gledajući mlade ovoga kraja, mogu reći da Crkva ima sigurnu budućnost. Međutim, kušnje, nepravde, poniženja, ekonomija…sve su to opasnosti, koje nam prijete da si srce i misli zaokupiramo materijalnim, a zaboravimo na Onoga koji nam sve daje. Gdje vam je blago, tu vam je i srce! Neka vam jedino blago bude Božja Riječ, pa će vam tako srce biti u vječnom miru ovog nemirnog svijeta, a sreći nikad kraja!
Tekst i fotografije: Dijana Barac
KOMENTARI i REAKCIJE ČITATELJA (do sada: 0)
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
