|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
28.03.2010
|
|
Drevni uskrsni običaji u Bukovlju, Vranovcima, Podvinju...
Osvanula je i Cvjetnica - Nedjelja Muke Gospodnje: ulazimo u Veliki tjedan i s radošću se pripremamo za Uskrs - najljepši i najradosniji blagdan! Jutrom sam se umila u cviću - tako treba, tako je bilo vazda - vele naše bake - jer danas je cvitna nedilja pa ću biti lipa.
Kako sam razmišljala o Cvjetnici, simbolima i svom onom cvijeću koje nosimo na blagoslov na svetu Misu, odlučila sam posjetiti one koji znaju puno više o drevnim običajima. Okupila sam tako bake Mariju i Rezu Alković, Ružu Barišić, Katicu Brkić i Tereziju Lukić, koji su mi ovako kazivali: Za Cvjetnicu se skupljala trava koja je po polju rasla: mračna i vjetrena trava, češljuga, te cica-mace i drenak ili drinak. Skupi se u stručak, koji se blagoslovljen stavi ponad ulaznih vrata kako bi čuvao kuću od raznih vremenskih neprilika. Trave obješene iznad vrata, pale se u slučaju salauke i velikog nevremena, kako bi njihov dim rastjerao oblake, i donio mir kući.
Jako zanimljivo, pomislih. A onda su mi bake pripovijedale o tome kako su bose išle na svetu Misu u župnu crkvu, u Podvinje, kako su vranovački i bukovački pjevači pjevali Muku Gospodnju, po četiri reda svaki, i tako naizmjence; kako se čuvao Isusov grob u župnoj crkvi u Podvinju, a čuvali su ga odrasli muškarci odjeveni u narodne nošnje…
U Podvinju je svako selo imalo svoj red u crkvi, a stajalo se po starini, od cura i djevojaka do snaša. Crkveni odbornici su svoje mjesto imali kod oltara, muška djeca su išla u ministrante, a ženska u pjevače… Eh, kako je to nekada bilo, kaže jedna od baka i nastavi pričati o običaju svetenja jela:
na Veliku subotu, u velikim okruglim korpama jelo se nosilo na blagoslov. Bilo je tu svega, od šunke i pogače, hrena, jaja i soli, klipa kukuruza (…), i sve se to prekrije velikim bijelim peškirom, ma ne zna se čije je ljepše. Žene su jelo nosile na blagoslov držeći korpu na glavi - to je bio jako svečan čin, i ponos svakoj domaćici. O večeri, najprije je gazda kuće blagoslovio pogaču znakom križa, svi su potom morali poljubiti pogaču i molila su se po tri Očenaša za mrtve duše i za zdravlje…Na Veliku subotu su se pjevale uskrsne pjesme, a na kraju uvijek pjesma Tebe Boga hvalimo.
Sam blagdan Uskrsnuća Gospodinova, počinje već u samo jutro. Mladi u kući su si pripremali doručak, i pazilo se da nijedna mrvica ne padne sa stola, nego su se mrvice zapalile da izgore, radije nego da završe u smeću ili mačke pojedu. Zatim se odlazilo na misu, odijevala se šlingana odjeća, ruvo što se ima, a nakon mise slijedio je ručak i onda druženje. Mladi su se družili navečer najčešće u seoskim domovima, i to po nekoliko sela u jednom domu… Eto, tako je to bilo nekad, kažu bake - suznih, ali veselih očiju, sretne što još uvijek nekog zanimaju naši običaji, nastali u ovom našem brdovitom i vinorodnom kraju između Save i Dilja.
Tekst: Matea Marić
Fotografija: Dalibor Zvonarević
KOMENTARI i REAKCIJE ČITATELJA (do sada: 0)
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
