|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
28.03.2010
|
|
Treći župni Križni put
Križni je put molitvom predvodio naš župnik pater Ante Šiško, pozvavši vjernike da nam glavna molitvena nakana bude za svu mladež Slavonskog Broda, napose za sve naše mlade u Podvinju, Rastušju, Tomici, Bukovlju i Vranovcima, te da svak od njih pođe za Gospodinom našim, Isusom Kristom, koji je jedini pravi put, istina i život.
Na svakoj od 14 postaja Križnoga puta, posebno pred župnom crkvom u Podvinju, molili smo za sve naše župljane, da po zagovoru našeg moćnog zaštitnika svetoga Antuna Padovanskog, Bog sve blagoslovi svojim mirom: osnaži nemoćne, ozdravi bolesne, utješi ožalošćene i pomogne napose svima koji trpe nepravdu ili su ostali bez zaposlenja, u ovim teškim vremenima krize, kako materijalne, tako i one duhovne. Prilikom molitve na Gradskom groblju u Podvinju molitve smo uputili Gospodinu za duše svih naših pokojnih, koji su s ovoga svijeta prešli u vječnost, na poseban način za sve naše poginule hrvatske branitelje i utjehu njihovim obiteljima.
Na dionici od Rastušja, preko Tomice i podvinjskog groblja do dolaska u Firov kraj prema Bukovlju na hodočasnike Križnoga puta Bog je izlio milost u obliku prave proljetne kiše, kao po molitvi: speri Gospodine sa nas sve naše grijehe. Pa, iako su svima cipele ili patike bivale natopljene kišom, noge mokre i već pomalo umorne, gotovo nitko nije odustao. Naprotiv, hrabro hodasmo dalje prema Vranovcima, moleći krunicu po različitim nakanama, a pjesmom i gitarom su nas pratili mladi zboraši iz Podvinja i Bukovlja-Vranovaca. Kiša je potom stala, opet se razvedrilo. Završetak je bio pred bukovačkom crkvom svetog Josipa, gdje je pater Ante još jednom zazvao blagoslov Božji na sve naše župljane, a potom, pred oko 120 vjernika, predvodio i misno slavlje u crkvi. Po završetku svete mise, pater Ante je blagoslovio i otvorio etno izložbu Cvjetnica u Bukovlju i Vranovcima, koju u vjeronaučnoj dvorani (iza filijaljne crkve) možete posjetiti u dane Velikog tjedna, sve do Uskrsa.
Ne smijemo zaboraviti reći HVALA obitelji Vilovčević iz Rastušja, koja je na svome imanju sve hodočasnike Križnoga puta ugostila i okrijepila kiflicama, kolačima i sokovima. Hvala i župljanima sela Tomice također što su pripremili kolače, kažu najbolje u okolici, a na posljetku, kao pravi domaćini iskazali su se i župljani Bukovlja i Vranovaca, pa i njima zahvala na sjajnoj organizaciji dočeka svih hodočasnika.
I, umjesto zaključka, evo posvjedočenja jedne od hodočasnica Križnoga puta:
- Teška sam se srca odlučila na pješačenje za križem. Danima sam pratila prognozu vremena koja je prema procjenama meterologa bila u stvari povoljna. Naime, najavili su sunčan dan. Krenula sam u tankoj jaknici. Već je kod Rastušja pala kiša. Potpuno sam se smočila. Odmah sam počela mrmljati u sebi kako sam trebala ostati doma. I mrmljanje je potrajalo poput kiše koja nije prestajala. U tim mojim prepiranjima sa samom sobom jedan Božji čovjek me upita da se zamislim što bi bilo da je Isus na pola puta odustao?! Da su ga njegovi padovi naveli da jednostavno ostavi sve? Samo sam zašutjela. Sve je u meni utihnulo. Suza ili kiša je kliznula niz moje lice. Pomislila sam na Krista i na njegov put na Golgoti i odmah sam imala razloga nastaviti dalje. Razlog je zahvalnost. Za obitelj i topli dom. Za prijatelje. Za moju župu , sve patere i župljane. Za moj Brod koji se budi i polako ali sigurno kreće ploviti u najsigurniju luku- Božju luku. Zahvalila sam se jednostavno za život.
A, evo kako je Križni put doživio Hrvoje Škrbina iz Rastušja, učenik 5. razreda:
- Kada smo krenuli obuzela me velika radost. Jako me se dojmio ovaj Križni put jer smo puno molili, i unatoč kiši nismo odustajali, želeći slijediti Isusov primjer. Moramo se žrtvovati njemu u čast, jer se i On žrtvovao radi ljudskih grijeha i radi našega spasenja.
- Kada sam ustala razmišljala sam hoću li izdržati do kraja Križnoga puta, hoće li padati kiša koju su najavili. Kada smo došli do Marijinog doma sunce je sjalo, ali već je kod Rastušja počela padati kiša. Pater Ante je rekao da je to Božja milost, ali meni kao i drugima se to nije tako činilo. Sva sam bila mokra iako sam imala kišobran i bilo je jako hladno. Razmišljala sam zašto ja jednostavno nisam ostala kod kuće na toplom i suhom. Onda je odjednom prestala padati kiša. Mislila sam da će tako ostati do kraja, ali je počela padati još više. Cijelim putem smo pjevali i molili. Sad mogu bolje razumjeti Isusovu patnju na Križnom putu koji je prošao za sve nas. Što reći na kraju? Bilo mi je lijepo. Nadam se da će nas sljedeće godine biti više - napisala je Monika Krijan, u svojim dojmovima o župnom Križnom putu.
Tekst: Ivica Vlašić
Foto: Franjo Jukić
KOMENTARI i REAKCIJE ČITATELJA (do sada: 0)
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
