|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
15.02.2010
|
|
Novinarska pustolovina od Podvinja do Đakova
Na vrlo zanimljivom seminaru za župne dopisnike i suradnike koje je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, proteklog vikenda organizirao Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije, uz dopisnike iz brojnih župa u Nadbiskupiji, sudjelovali su i župni dopisnici iz naše župe Svetog Antuna u Podvinju, Dalibor Zvonarević i Ivica Vlašić. Evo priče:
Bijaše to vrlo neobična, ali lijepa subota. Izazov seminara u Đakovu bio je za nas tim veći što su i vremenske nepogode u obliku pola metra novoga snijega, koji je zatrpao naše slavonske ceste, nama omogućio pustolovinu putovanja od Podvinja do Đakova za pamćenje. Ustadosmo u 6 ujutro (to je otprilike subotnja ponoć). Pogled kroz prozor tople sobe i prizor milijuna tona novoga snijega što je napadao minule noći najprije je postavio pitanje: trebamo li odustati od puta u Đakovo? No, nekako se odvažih ipak poći, znajući da će nas čuvati naš Sveti Antun i do Đakova voditi Duh Sveti. Makar i na ljetnim gumama. Najprije je trebalo auto izvesti iz dvorišta, snijegom zatrpanog, a kapiju otvoriti činilo se nemogućom misijom s obzirom na više od metra visok snježni nanos. Ali, kako Bogu ništa nije nemoguće, pomolih se i prihvatih lopate te nekako otvorih kapiju i izvezoh auto na ulicu. Utom: prvo proklizavanje bočno, ili atomski zdesna (da se izrazim vojnim žargonom). Najprije treba pokupiti Dalibora. On je taman završio s razgrtanjem: maknuo je od svoje kapije do izlaza na cestu negdje oko dvije tone snijega! Sati je 6:30. Krećemo, pa kako bude. Planiramo put koji inače prolazimo za pola sata, u ovakvim strašnim snježnim uvjetima prijeći za sat vremena. Tako je i bilo.
Slijedeći izazov je bio probiti se kroz ulice grada Broda, sve do Vrazove i tamo pokupiti našu kolegicu Irenu Vukas, iz Župe sv. Leopolda Mandića. Brodske ceste su bile: nije ih bilo. Vozači grtalica su malo duže spavali, opet iznenađeni snježnim pahuljama. Ali dobro, šta je tu je, idemo dalje. Kad smo najzad natankali benzina i izašli iz grada, slijedilo je 40-ak kilometara novog izazova županijskom cestom prema Vrpolju. Uspješno smo svladali sva sela sve do Sapca, gdje smo imali drugo proklizavanje opet bočno, i Bogu hvala na ručnoj bremzi nismo sletjeli u kanal. Izraza lica mojih suputnika mijenjaše se iz sekunde u sekundu. Dalibor, koji inače vozi samo bicikl, kočio je desnom bremzom. Treće proklizavanje bilo je kod Donjih Andrijevaca. Uspješno savladano. I tako stigosmo preko Vrpolja do Đakova. Parkirati nije bilo moguće ni u tome gradu, no jedno mjesto nas je čekalo: ravno pred glavnim vratima Nadbijskupijskog dvora. Najprije smo otišli u vinski podrum (dok radi), kupiti misnoga vina.
Kad smo i tu misiju obavili, pošli smo se prijaviti na Katoličko bogoslovni fakultet za seminar, i potom otišli popiti PRVU jutarnju kavu. Ista je bila svega 15-minutna pa je povratak u predavaonicu bio JIT (just in time).
Najprije nas je pozdravio i dobrodošlicu poželio biskup Đuro Hranić koji je u svom pozdravnom govoru naglasio povjerenje koje župnici imaju u prisutne dopisnike te očekivanje da oni budu izvor i protok informacija o događanjima na župama. Uz komuniciranje sa crkvenim medijima i Tiskovnim uredom, biskup je naglasio da su župni dopisnici zaduženi i za komuniciranje s društvenim medijima, koji imaju sluha i otvoreni su za crkvena događanja, samo trebaju suradnike.
Seminar je sadržavao dva dijela: predavanja o Fotografiji u medijskoj komunikaciji, te dio pod naslovom – Iz praktičnog iskustva - u kojemu su mons. dr. Vladimir Dugalić, Brankica Lukačević i djelatnice Tiskovnog ureda, Martina Kuveždanin i Anica Banović, dopisnicima iznijele što se od njih očekuje i kako mogu ostvariti svoje djelovanje, ali ih i ohrabrili i motivirali za daljnji rad.
Naša draga kolegica, Brankica Lukačević, stalna dopisnica Nadbiskupijskog Vjesnika i portala, kao i novinarka Hrvatskog katoličkog radija iz Slavonskog Broda, iznijela je iskustva rada i svoje početke novinarskog djelovanja. - Svoj prvi članak napisala sam prije deset godina i na njega sam jako ponosna – kazala je Brankica. Iznijela je i početne teškoće pisanja i sažimanja homilija za različite medije, koji su nakon smrti novinarke Ivanke Bubalo, tražili od nje izvještaje iz Slavonskog Broda. Naglasila je kako je ponosna na svoje uspjehe, ali i neuspjehe jer je kroz njih rasla u novinarskom zanatu i upoznala ljude koji su joj danas pravi prijatelji.
U nastavku je Vladimir Dugalić, glavni urednik Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije, dopisnicima posvijestio njihov doprinos u kronologiji događanja Nadbiskupije koja se bilježi u informativnom dijelu Vjesnika, te dodao da se od sada Vjesnik može čitati i na internetu.
Nedjeljko Pintarić, direktor Glasa Koncila, u drugom dijelu je, u zajedništvu sa svojim suradnikom Ratkom Mavarom, govorio o Fotografiji u medijima. Polazeći od pojma komunikacije i uzrečice što nije bilo u medijima, kao da se nije dogodilo, Pintarić je iznio povijest fotografije. - Važno je biti u pravom trenutku na pravom mjestu s fotoaparatom kojim možemo objektivno zabilježiti ono što subjektivno oko fotografa osjeća kao najvažnije. Zadatak je novinara na najkraći, najjasniji mogući način, fotografijom i tekstom, priopćiti novost javnosti - naglasio je Pintarić.
Ratko Mavar konkretno je pokazao koje su mogućnosti fotografiranja, kako izgleda dobra fotografija, kako ju snimiti, izbjeći moguće pogreške, eliminirati nebitne stvari, dobiti dinamičnost te fotografirajući izraziti svoj stav. - Fotografija je nešto što omogućava da se igram i iz te opuštenosti onda nastaju najbolje stvari. – kazao je Mavar.
I umjesto zaključka, osobni stav koji, vjerujem, dijelimo svi sudionici ovog seminara jest: puno sam naučio. Nadam se da ću nove spoznaje imati prilike iskoristiti u daljnjoj suradnji s našim župnim tiskovnim uredom u Podvinju i na našem web portalu koji će vrlo brzo biti i linkom povezan s portalom Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Uslijedio je zajednički ručak u đakovačkom restoranu Croatia, te potom kava u Artu na Korzu, a na koncu nas je salonima i uredima Nadbiskupijskog dvora proveo i ugostio biskup Đuro Hranić podijelivši s nama mnoštvo korisnih informacija iz povijesti Biskupije u Đakovu.
Povratak je bio opušteniji, no ipak s pojačanom dozom opreza, zbog vožnje, sada sa 100 litara vina u gepeku i jednako klizavoj, ali ipak nešto bolje očišćenoj cesti. U Podvinju nas je dočekao naš župnik Ante, s osmijehom od uha do uha. Nama ostaje reći: hvala župniku što nas je kao svoje suradnike poslao na ovaj višestruko koristan seminar u Đakovo. Bijaše nam to velika motivacija za daljnji uspješan pastoralni rad u našoj župi u Podvinju.
I.V.
KOMENTARI i REAKCIJE ČITATELJA (do sada: 0)
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
