|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
21.05.2005
|
|
PRVA PRIČEST: DJECA ili RODITELJI?
Već duže vrijeme razmišljam o jednom neobičnom, zanimljivom interesantnom i, usuđujem se reći, apsurdnom poimanju životnih vrijednosti ljudi našeg kraja, i evo, osjetila sam potrebu o tome napisati nekoliko rečenica.
U današnje vrijeme kada su ubrzani tempo života, nizak standard i besparica promijenile prioritete, zdravim razumom dolazi se do zaključka da je potrebno živjeti skromnije, podmirujući samo osnovne potrebe bez nepotrebnih i luksuznih troškova. Međutim, skromnost našeg čovjeka može se pronaći samo u tragovima, a bit je postala manje važna od forme pa se taj isti čovjek pretvorio u tipičnog formalistu. Takav smatra da je bitno pokazati i dokazati drugim ljudima «da ima», makar i «nemao». Ne daj Bože da netko pomisli kako on «nema». Pravi primjer takvog shvaćanja bitnog, može se uočiti ovih dana kada se naši desetogodišnjaci pripremaju za Prvu Pričest.
Naime, od onog dana kada se doznao datum tog svetog čina, roditelji (i oni koji «imaju» i oni koji «nemaju») odmah su se dali u potragu za restoranima, salama ili drugim prikladnim lokalima u kojima će se taj dan obaviti svečani ručak, a sve zbog činjenice da se kod kuće nema dovoljno prostora za podužu listu uzvanika. Što je taj dan bliži, lista uzvanika sve je duža. No, to nije sve. Majstorice od kolača morati će dobro zasukati rukave, jer su primile brojne i obilne narudžbe kolača i torti, i to prema maštovitim zamislima i željama roditelja. Danima se već juri po gradu kako bi se pronašla odgovarajuća toaleta za mamu, tatu, a napokon i za njihovog prvopričesnika. Ako samo nakratko osluškujete oko sebe, lako ćete zaključiti da je ljude preplavio nekakav natjecateljski duh, ali on nije nimalo zdrav i fair-play, nego sasvim suprotno od toga. Dobro se vodi računa da se ima što više gostiju, da se zasja u što ljepšoj toaleti, da se ima što bolja frizura … Sve se to dobro planira, organizira i na kraju debelo plaća. Ma nema veze koliko košta, već će se to nekako platiti, ali taj dan mora sve biti «na nivou». Možemo samo zahvaliti dragom Bogu što imamo brojne mogućnosti zaduživanja. Mnogi će se zadužiti u bankama, neki će posuditi od prijatelja ili rođaka, pojedini će se odlučiti na otplatu čekovima, karticama… Bitno je dokazati se pred ljudima, kao da su oni u cijeloj toj priči najvažniji.
A djeca!? Gdje su tu djeca i kakva im je uloga dodijeljena? Je li njih tko pitao što oni žele?
To je ipak njihov dan, dan kada po prvi puta primaju Svetu Pričest, po prvi puta primaju Boga i postaju Božji učenici. Ti nevini anđeli možda još i ne shvaćaju pravu važnost i značenje tog čina (oprostit ćemo im, još su mali), ali odrasli bi to trebali znati i to bi im trebala biti smjernica u njihovim postupcima. Ipak su djeca bitna i najvažnija, te ih ne smijemo zaboraviti i potisnuti njihove želje u drugi plan.
Tako dok pišem ove retke na terasi i svim čulima upijam boje, mirise i zvukove meni najljepšeg mjeseca, svibnja, smješkam se jer mi se u mislima pojavljuju slike svete nedjelje kada će i moja djevojčica biti prvopričesnica. I mi planiramo kako ćemo provesti taj dan.
Već vidim kako će sva vesela, važna i ushićena doći iz crkve, a onda ćemo pripremiti roštilj, onako kako naša djevojčica voli. Ručat ćemo na terasi u opuštenoj i ugodnoj atmosferi vrtnog zelenila i cvijeća i nitko joj neće reći: »Mirno sjedi za stolom. Ne možeš šetati restoranom. Budi pristojna! Budi dobra!». A nakon ručka ćemo se svi zajedno zabavljati i veseliti igrama loptom i reketima, jer su joj to najdraže igre s mamom i tatom. Poslijepodne ćemo pozvati prijatelje iz susjedstva na kolače i sok, a tek onda će se razviti nesputana igra puna cike i smijeha. Nitko joj neće reći: «Pazi da ne uprljaš novu haljinu i cipele!«, Kad se kod kuće igra s prijateljima, onda voli biti u svojim najdražim starim tenisicama, te hlačicama i majici koje su vidjele i bolje dane. Znam, da će igra trajati sve dok ne padne s nogu, kada će zadovoljna i sretna otići na spavanje, a u sjećanju će joj ostati taj dan kao jedan od najljepših i najdražih.
Kako ne bi bila sretna, kada zajedno planiramo sve što voli i želi - da cijela obitelj bude zajedno. Upravo je tada najljepše i najtoplije u našem domu: kada smo svi zajedno, igramo se, smijemo se, volimo se, molimo…
Što trebaju odrasli učiniti da bi im dijete bilo sretno i zadovoljno?
Treba samo stati, osvrnuti se, pa će primijetiti pored sebe svoje dijete sa svojim željama i potrebama. A dijete ne traži puno: pogledajte ga, poslušajte, zagrlite, utješite, veselite se s njim, igrajte se s njim
… volite ga!
Djeca imaju pravo na ljubav.
Djeca imaju pravo na igru.
Djeca imaju pravo na izbor.
Djeca imaju pravo na obitelj.
Bog Vas blagoslovio!
Z.A.
KOMENTARI i REAKCIJE ČITATELJA (do sada: 0)
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
