|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
14.12.2005
|
|
Sveti Nikola u Podvinju!
Te večeri uoči Nikolinja – bio je ponedjeljak, 5. prosinca - s nestrpljenjem smo u nadi da će ujutro doći sveti Nikola i ostaviti nam darove, pripremali čizme i stavljali ih u prozor. Svi smo s radošću iščekivali dar koji će nas ujutro obradovati.
Svanulo je jutro svetog Nikole, utorak, 6. prosinca. Ništa nismo zatekli u prozoru, čizme su bile prazne, darova nije bilo – sveti Nikola, nažalost, nije došao. Možda ga je na putu usporila snježna mećava pa će doći kasnije - tješili smo se, no pogled kroz prozor prema vani nas je ponovno rastužio, jer snijega nije bilo.
Pošli smo na misu zornicu. Kao i svakog jutra, naša crkva svetog Antuna u Podvinju bila je dupkom puna vjernika, djece, mladih i starijih. Očekivali smo da će nam pater Arek, u propovijedi najaviti dolazak svetog Nikole, već tijekom mise. U jednom trenutku, na naše zaprepaštenje, usred propovijedi – zazvonio telefon! Jedan od ministranata približio je pateru telefon. Pomislili smo, kako se to pateru Areku moglo dogoditi!? Ta, zar nas nije upozorio da ne smijemo nositi telefone u crkvu?!
«Halo?....Da?....Na misi sam…Dobro…Kada? Dobro reći ću im….» mrmljao je p. Arek, u slušalicu s tajanstvenim sugovornikom s druge strane telefonske linije.
« Draga djeco, upravo me nazvao sveti Nikola! I poručuje svima vama da neće doći danas, možda ni sutra, nego neki drugi dan…Pozdravlja Vas i poručuje da budete dobri i da se molite Bogu! – čuli smo potom riječi našeg mladog vikara.
U crkvi je nastala tišina, muk! Iznenađenje do iznenađenja! Sveti Nikola ima telefon? Koji je njegov broj? Pater Arek ga zasigurno ima! – razmišljali smo…
Petak, 9. prosinca – misa zornica. Cijela je služba riječi, propovijed i Euharistija prošla uobičajeno, s molitvom i pjesmom. Opet puna crkva djece, mladih i starijih župljana. Od Nikole ni traga. Odjedanput, pater Arek je uskliknuo: djeco nemojte odmah izlaziti iz crkve, sačekajte malo svi! Odmah smo znali da najavljuje svetog Nikolu, pa smo svi u glas: dođi sveti Nikola! Dođi!
Usred crkve iskočio je čudnovati crni rogati čovječuljak. Krampus?! Što će nam on? Mi smo dobra djeca. Idemo svako jutro na zornice i molimo se Bogu! Nismo zaslužili zločestog Krampusa! Hoćemo svetog Nikolu!!!
I, ne bi' dugo, iza oltara pojavio se niski, debeljuškasti, sijedi starac, s crvenom mitrom i štapom, i velikom vrećom preko drugog ramena. Na licima nas djece i mladih – osmjeh od uha do uha! Došao je! Od ushićenosti nismo pravo ni čuli kako nas je pozdravio, odmah smo se okupili oko svetoga Nikole koji nam je počeo dijeliti darove – puno slatkiša smo dobili!
Što se dalje dogodilo s darovima – slatka je mala tajna svih nas, a kamo je otišao sveti Nikola? U Afriku, u Ameriku, u hladne sjeverne krajeve ili na topla južna mora?
Poslije smo ga vidjeli u župnom dvorištu kako razgovara s nekim novinarom, fotografirali su ga i snimali. Intervju sa svetim Nikolom u Podvinju, možete pročitati na ovim stranicama:
Intervju sa Svetim Nikolom
Zsa: Gospodine sveti Nikola, kažite molim Vas, kako ste u prvom dojmu doživjeli susret s mladim župljanima i djecom, po dolasku u Podvinje?
Sv.Nikola: Bio sam oduševljen prvim susretom. Odmah sam vidio kako među djecom i mladima živi vjera u Isusa Krista, a ne samo u darove, slatkiše i igračke koje im donosim. Vidio sam da ih ima jako puno na svetoj Misi zornici, to znači da im se nije teško rano ustati.
Zsa: Što ste im zapravo poručili?
Sv.Nikola: Rekao sam im, draga djeco veselite se, smijte se, zadržite taj osmijeh na licima za sebe i za druge, dijelite radost među sobom i svoje molitve prema Bogu. To je ono što će nas odvesti na pravi put.
Zsa: Što znači darivanje djece, zašto ste baš Vi tako dobri i odlučni da darujete djecu i sve dobre ljude?
Sv. Nikola: Duga je povijest tome. Još dok sam bio mlad, umrli su mi roditelji, pa sam od njih naslijedio veliki imetak. Susjed koji je živio pokraj naše kuće imao je tri kćeri, no nije ih mogao udati, jer nije imao za miraz, pa sam mu rado pomogao. Od tada se mojim rodnim mjestom raširila priča o dobrome čovjeku po imenu Nikola koji pomaže siromašnim ljudima. I tako je sve počelo. Naviknuo sam se dijeliti sve što sam imao s dobrim ljudima koji nisu imali ništa. Osobito sam darivao djecu, a tri mališana sam spasio da ih ne ubije opaki gostioničar. Shvatio sam da darivanjem drugih zapravo nagrađujemo za sva učinjena dobra djela.
Zsa: Darivate li djecu posvuda po svijetu i zašto ste baš došli u Podvinje?
Sv. Nikola: Idem posvuda – od Afrike, Azije, preko Amerike do Europe. A zašto sam došao u Podvinje? Pa prepoznao sam vjeru u Boga i ljubav koju ovdašnji stanovnici iskazuju jedni prema drugima i prema Isusu Kristu. I to je jako dobro. Ostajem ovdje do iza Božića, a potom ću zajedno s prijateljem Djedom Božićnjakom vratiti se na sjever.
Zsa. Hvala Vam Gospodine Nikola na ovom razgovoru, Bog vas blagoslovio i sretan Vam Božić i Nova godina.
Sv.Nikola: I vama, također, radujte se Božiću, svako dobro, budite dobri, i ustrajni u ljubavi jednih prema drugima i molitvi prema Bogu.
župljanin
KOMENTARI i REAKCIJE ČITATELJA (do sada: 5)
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
