|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
25.01.2006
|
|
ZAŠTO MOLIMO BOGA DA BUDEMO JEDNO I JEDNAKI?
Često se puta pitam, zašto na svijetu ima toliko nesloge među ljudima, zašto se svi dijelimo na bolje ili lošije, zašto mislimo da je samo naša vjera ispravna, a sve druge zastranjujemo, nerijetko se i rugamo drugima i drugačijima, bilo po tijelu ili po načinu vjerovanja i molitvi.
Odgovor pronalazim ovih dana, dok slušam i riječi Svetoga oca, Pape Benedikta XVI, koji nam poručuje: „Doći će vrijeme kada će svi kršćani ponovno biti ujedinjeni. Bog je ljubav i samo preobraćenjem Njemu bit ćemo svi ujedinjeni".
Nisam sigurna, znamo li svi da je još prije sto godina rođena inicijativa "jednotjedne molitve za jedinstvo kršćana". Upravo je ova osmina, od 18. do 25. siječnja, u svijetu posvećena toj molitvi, kojom nastojimo činiti ono što Bog od nas želi: da ljubimo jedni druge, da smo njemu svi jedno, i jednaki. I sama u svojem životu rijetko se spominjem te nakane, iako bih trebala. Zašto? Možda mi nedostaje znanja i svijesti o tome. Naime, nije Bog taj koji je podijelio ljude i među njih unio neslogu, jer Bog nikoga ne dijeli. Oko mene se to upravo događa, svakog dana. Živim okružena blizinom mnogih poznanika, koji su isto tako kršćani, no od nas Rimokatolika, razlikuju se zapravo samo po tome kako izvršavaju obred molitvi, kakve svijeće pale ili kako se krste: “u ime Oca i Sina…“ Evo, primjerice, proteklog Božića sudjelovala sam u razgovoru o tome kada mi, Rimokatolici, trebamo sklanjati božićne borove. Je li prije blagdana Tri kralja? Što prije, da ne dočeka kada drugi slave Božić? Ili pak, dok ne sklone i svećenici u crkvama? Nisam tada ni znala da se okićeni borovi i jaslice u crkvama mogu čuvati sve do «Marinja», 2. veljače, kako bi svi vjernici dublje spoznali misterij novorođenog Isusa. Nije li to zapravo licemjerno upirati prstom u razlike, umjesto u sličnosti? Mislim, dakle, na neslogu i međusobno neuvažavanje prema Pravoslavcima, Grkokatolicima, Protestantima, Anglikancima…
Sjetim se tada Isusovih riječi, koji prije Posljednje večere moli Nebeskog Oca za svoje učenike, da budu jedno. „Sve moje pripada tebi, sve tvoje pripada meni. Ja se u njima proslavih. Ja više ne ostajem u svijetu. Oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti Oče, čuvaj u svome Imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!“ (Iv, 17; 10-12)
Zašto dakle, molimo za jedinstvo svih kršćana? Jedna od najvećih Isusovih želja je da njegovi učenici budu jedno. Nismo li to i svi mi, njegovi učenici, što postadosmo po krštenju.
I sveti Pavao na početku svoje Prve poslanice Korinćanima moli: „Zaklinjem Vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista, da svi budete složni, da ne bude među vama razdora, već da budete sjedinjeni u istom osjećaju i istoj misli. Ovim kanim reći da svaki pojedinac od vas govori: Ja sam Pavlov. Ja sam Apolonov. Ja Petrov. Ja Kristov. Zar je Krist razdijeljen?...“ (Kor, 1; 10-14).
Pa, kad ovo s punom pažnjom pročitam, zamislim se i kažem sebi: nisam bolja ili gora od drugih. Daj nam Bože, da tražimo samo ono što nas ujedinjuje, a ne ono što nas dijeli.
(M.M.)
KOMENTARI i REAKCIJE ČITATELJA (do sada: 0)
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
