|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
12.12.2004
|
|
Wynycz - Podvin - Podvinje
O postanku Podvinja nema puno podataka. Nekada selo na sjevernom ulazu u Slavonski Brod, danas je dio grada. Iz nekih starih zapisa zna se pouzdano da postoji već u 16. vijeku jer je 1577. godine u njemu osnovana župa. U popisu tvrđa koje su Turci zauzeli u 16. stoljeću stoji, uz ostale, Brod, Garčin i Vinica (Wynycz). U to vrijeme brodska okolica pripadala je obitelji Berislavića Grabarskih. Osnovom dokumenta iz 1470.g. u kojem se nabraja njihovo imanje, spominju se osim sela uz Savu i Orljavu, Brod, Thomycza, Dobowik i dr. Taj cijeli kraj do Turske invazije pripadao je Berislavićima Grabarskim.
Za Vinicu neki povjesničari smatraju da je bila nad današnjim Podvinjem, jer se i danas iznad sela, u brdima, nalaze ostaci fortice. Ne zna se pouzdano da li je postojalo i selo s tim imenom, ali se zna da nije bila dijelom posjeda Berislavića. Podvinje se u spisima, od osnutka župe 1577. pa sve do ukinuća Vojne Krajine naziva Podvin (Pod Vinicom).
U tim vremenima Podvinjci se bave zemljoradnjom, ali o nekoj većoj proizvodnji ne može biti govora. Jedini prihodi za pokriće osnovnih kućnih potreba namireni su "prođom" povrća i grožđa, te mlijeka, na brodskoj tržnici. Dnevno je prodavano i po 5-6 hl. Stanje se promijenilo kada su krajiške oblasti izdale naredbu za sadnju dudova i uzgoj dudova svilca. 1801.g. izdala je oblast u Vinkovcima nalog da se u selima, uz kuće, sade dudovi, a pukovnijskom naredbom u Brodu, svaka je kuća morala imati 30 stabala. 1825.g. imala je brodska pukovnija dudinjake u 15 sela, a u Podvinju, podvinjska satnija, na površini od 2 jutra, 5500 dudovih stabala. Taj prostor se u Podvinju i danas, službeno, naziva Dudinjak.
Koncem 18.stoljeća, uz znamenitu svilanu u Vinkovcima, postojala je svilana i u Podvinju. To je, kraj stare škole preko puta crkve, prema Slavonskom Brodu, dugačka stara kuća koja je starijim Podvinjcima poznata kao kuća nekadašnjeg opć. blagajnika Dama, a danas u njoj stanuju (preko ljeta) podvinjski slastičari.
Žene iz Podvinja uspješno su se bavile svilarstvom. Zabilježeno je da je 1864.g. na prvu hrvatsku -slavonsku -dalmatinsku izložbu u Zagrebu, Marija Štević iz Podvinja poslala pokrivalo iz sirove svile, vlastiti proizvod čahurica i predenja. Jela Radovanović na istu izložbu poslala je platno iz sirove svile. Uzgoj svile iz tih vremena unaprijedio je mogućnosti zarade podvinjskim domaćinstvima.
Godine 1822. pozvalo je glavno zapovjedništvo u Petrovaradinu Brodsku pukovniju da sastavi popis svih mjesta u svom području, po pravopisu, kako su mjesta pisana i nazivana u to doba. Iz tog popisa vidljivo je da su satnijska zapovjedništva brodske pukovnije bila smještena u 12 sela; satnijama su upravljali kapetani sa časnicima od uprave koji su mogi biti samo natporučnici i poručnici, a pomagali su kapetanima u vojnim poslovima, kao i u poslovima uprave.
Sjedište I. satnije bilo je u Podvinju, a zapovjedništvo je bilo u prostorima današnje ambulante u podvinjskom parku. Po nazivu mjesta gdje je bilo satnijsko zapovjedništvo, nazivalo se i cijelo područje satnije. Tako se I. satnija nazivala podvinjskom. U posljednjih 50 godina postojanja podvinjske satnije, zapovijedali su njome ovi kapetani: Ergotić, Nolly, Matz, Berloković, Bogunović, Vukašinović, Tomić, Murgić, Lušinsky, Davidovac, Iljerac, Haas, Trkulja, Scheibenhof i posljednji, od 1869. do razvojačenja Krajine - Čudić. Satnija je bila podčinjena komandi brodske pukovnije, a ova je pak, od svog osnutka pa do 1783. glavnom zapovjedništvu u Osijeku, zatim do 1849. gl.zap. u Petrovaradinu, a sve do ukinuća pukovnija, 1. listopada 1873. glavnom zapovjedništvu u Zagrebu. Posljednji zapovjednik glavnog zapovjedništva bio je general Antun Mollinary, a brodske pukovnije Nikola Todorović.
Vlasti Vojne krajine pripremale su krajeve brodske pukovnije na civilnu, "ustavnu vlast". 1872. postojala su tri kotara i 2 porezna ureda. Sjedište poreznog i kotarskog ureda kojem je Podvinje pripadalo sve do 1886. bio je Garčin, a prvi kotarski predstojnik bio je posljednji zapovjednik podvinjske satnije, Ivan Čudić. Tako su dužnosti koje su vršile satnije, prešle na kotarske urede.
1882. ustanovljena su opć.zastupstva i općinski uredi. Prvi podvinjski načelnik bio je Marijan Šimić. Već sljedeće godine, stupila je bivša Krajina u ustavni život i birala i slala svoje zastupnike u Sabor u Zagrebu. Prvi su zastupnici birani na 1 godinu.
Iz popisa brodske pukovnije iz 1822. vidi se da su podvinjskoj satniji pripadala ova sela: Bukovje, Czerni potok, Dobowik, Glogovicza, Grabarje, Gromashnik, Kindrovo, Matković mala, Oriovacz (Oriovčić), Poczerkavje, Podvin, Rastushje, Slobodnicza, Tomicza, Warosh i Zdence. Sva ova sela, osim Slobodnice, pripadala su podvinjskoj općini sve do 1910. kada su se odijelila sela Varoš i Gromačnik i osnovala općinu u Varošu. 1926. odijelila su se 11 "gornjih" sela i osnovalo općinu sa sjedištem u Podcrkavlju. Ostala su sela Podvinje, Rastušje, Tomica i Bukovlje. 1929. je zabilježeno da općinom upravljaju načelnik Rikard Weselsky, bilježnik Drago Beraković, a na mjesto blagajnika Nikole Dama koji je u Podvinju službovao 35 godina, došao je Ivan Kovačić.
Dalibor Zvonarević
dalibor@podvinje.org
Materijal, "Staro i novo Podvinje, pabirci",
bez navedenog autora, ustupio pater Andrzej Owca
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
