|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
29.12.2004
|
|
Wigilja - Badnja večera u Poljskoj
Patera Arkadiusa Krasickog pitao sam kako izgleda Badnje večer i večera u Poljskoj. Odgovorio mi je da je sve isto kao i kod nas. Onda se malo zamislio i dodao da zapravo i ima nekih razlika. U čemu, pitao sam. U oplatku, odgovorio je. Nije mi bilo jasno i pitao sam postoji li hrvatska riječ za to. Odgovorio je da nema. Posni keks, okusa i sastava poput hostije, u ovoj prilici neposvećene.
I donio je jedan. Gotovo prozirna, bijela, tanka hostija veličine prosječne čokoladne table, s utisnutim ornamentom anđela i zvijezda. Naravno da sam odmah probao; isti okus hostije. Ovo stvarno nemamo, bar ja ne znam da se kod nas nešto slično može nabaviti. Pater Arek, kako ga većina Podvinjaca zove, od kada je u Podvinju, brzo se raznježio i raspričao o Badnjaku kod kuće i o Wigilji - obiteljskoj večeri u Poljskoj.
S prvim mrakom, kad prve zvijezde prošaraju nebo, obitelj sjeda za stol. Otac, odnosno glava kuće moli molitvu za žive i pokojne, zatim pročita jedan odlomak Evanđelja o rođenju Isusa. Potom si svi međusobno čestitaju Božić držeći oplatak u ruci. Otkidaju jedan od drugoga komadiće oplatka i jedu ga (lomljenje kruha). Nastavlja se svečana večera. Na stolu je postavljeno DVANAEST obroka. Ispod stolnjaka stavlja se slama ili sijeno. Večera se i pjevaju se Božićne pjesme. Jedu se nemrsna jela, različite vrste ribe i tjestenine. Djeca i ukućani nalaze poklone ispod bora. Kad dođe čas, svi odlaze na Polnoćku.
Kroz sve vrijeme večere, jedno mjesto uvijek je prazno za mogućeg nepozvanog gosta. Taj dan nijednog se namjernika ne smije odbiti. Tko god da dođe, treba mu ponuditi večeru. Tako nešto, kaže pater Arek, postoji i u Starom zavjetu.
Malo različitosti da bi bilo zanimljivo i puno sličnosti da bi nam bilo drago, pomislio sam. Prisjetio sam se jednog starog zapisa o propisanom gostoprimstvu Podvinjaca, kojeg mi često kolege na poslu i iz grada znaju spomenuti, u šali, pred kirvaj, dan Svetog Antuna: "...ako neki mještanin ne bi primio namjernika na konak ili na koštu, drugi mještani bi mu kuću zapalili, a njega bi proglasili rđom".
Gdje su počeci ovom običaju, svetom i u Poljskoj i u Hrvatskoj? U Starom zavjetu. U Slavenskim korijenima? Ili u ljudskosti čestitih ljudi koji neće dozvoliti putniku da gladan i umoran ode iz njihove kuće? Zagonetka će, vjerojatno, dugo biti neriješena. Ali, našli smo sličnost naroda udaljenih tisuću kilometara. U blagdansko Božićno doba i ne treba više.
Dalibor Zvonarević
dalibor@podvinje.org
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
