|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
22.01.2006
|
|
SVI SMO MI ISTI
Tko sam ja?
Tko smo svi mi?
Tko nam je darovao život?
Sigurna sam da većina ljudi, kao i sama, bar ponekad traži odgovore na ova pitanja. Mislim da je dobro o tome bar povremeno promišljati. Znam da je život Božji dar, i znam da smo krštenjem postali djeca Božja. Isto tako znam, da u svijetu ima puno kršćana. Sve nas kršćane povezuje vjera u Isusa Krista. On nas poziva da budemo složni i radosni, da se međusobno poštujemo i pomažemo. Isto tako nas poziva da budemo jedno srce i jedna duša, a to znači da trebamo pokazati dobrotu, nježnost i toplinu prema svakom čovjeku, makar on bio i malo ″drukčiji″ od nas. Trebamo prihvatiti da su neki ″drukčiji″, da drukčije misle, osjećaju, rade, govore, mole se drukčije… Ponašamo li se mi baš tako? Svi znamo da to nije baš tako u životu. Jako je teško prihvatiti onoga ″drukčijeg″ od sebe. Zašto? Pitam se zašto ljudi ne prihvaćaju različitosti u bilo kojem vidu, ako smo pozvani na suživot i prihvaćanje bez zadrške. Za takav poziv treba biti ″čovjek″, a jako je teško, jako teško je biti ″čovjek″ u pravom smislu riječi. Ili nije?
Čovjek mora biti odvažan i hrabar da bi se upustio u pustolovinu života, odnosno suživota. Na tom putu vreba ga mnoštvo prepreka i teškoća, ali ne smije pokleknuti duhom ako želi uspjeh. Potrebno je puno moliti i vjerovati u ostvarenje nauma. Znam, da je teško moliti i vjerovati, i znam, da je teško biti čovjek, ali isto tako znam da je jako lijepo biti čovjek pun duha, čovjek koji misli dobro i govori dobro. Nije dobro biti samo prizeman, bez duha, pa na život gledati kao na gomilu problema: imamo li novca ili ne, možemo li nešto kupiti ili ne, što ćemo jesti, što obući… Takvi pogledi i razmišljanje o životu osiromašuju naš duh. Protiv se takvog razmišljanja moramo boriti da bi nam bilo bolje i ljepše, jer onako, kako mislimo u svojim glavama, tako se i ponašamo. Jako je važno pozitivno misliti!
I Gandhi je svojevremeno rekao: ″Bojim se više negativnih misli, nego negativnih djela, jer misli su te, koje vladaju svijetom.″
U svijetu je to baš tako: npr. za izgled naše kuće zaslužna je misao arhitekta, za dobar kolač zaslužna je misao dobre kuharice, za pokretanje ratova krive su misli pomračenog uma nekog čovjeka… Dakle, sve što radimo, radimo onako kako smo zamislili.
Dobar primjer je i sam Isus. On toliko voli čovjeka da daje svoj život za njega. Dao ga je, jer je mislio i vjerovao da je to dobro. I sam Bog još više voli čovjeka jer je dao svog jedinoga sina da spasi čovjeka, a upravo tako je mislio i vjerovao u svoje misli. Dakle, treba samo pozitivno misliti i vjerovati. Misao je graditelj svemira čiji smo i mi dio.
Svatko od nas ima svoje misli i sposobnost promišljanja, jer smo svi isti, pa zato vjerujem da svojim mislima možemo pridonijeti tome da volimo sve ljude oko sebe i ne gledamo se ″drukčije″. Je li uopće moguće da govorimo jedni drugima koliko se volimo, trebamo jedni druge i radujemo se zajedno? Je li moguće da ne gledamo tko je siromašan, a tko bogat, tko je bolestan, hendikepiran, a tko zdrav, tko je s istoka, a tko sa zapada…? Izgleda nemoguće, ali ipak, sve je moguće ako o tome mislimo i, što više, vjerujemo u to. Kakvi bismo mi to bili ljudi, odnosno neljudi, kada bismo izgubili takvu pažnju i osjećajnost. Ljude oko sebe ne treba cijeniti prema tome tko su i što su, već ih treba voljeti ma kakvi oni bili.
Svi smo mi pred Bogom isti!
Z. A.
Bog Vas blagoslovio!
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
