|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
16.06.2008
|
|
Razmišljanje
Dragi prijatelji, želim s vama podijeliti još jedno razmišljanje. A na njega me potakla nedavna istinita ispovijest. Evo ukratko; jedna djevojka od djetinjstva se pitala zašto neki njeni vršnjaci mogu na Svetu pričast a njoj to nije dozvoljeno. Vršnjaci nisu znali odgovor a odrasli su samo govorili "NE" bez ikakvog objašnjenja. Pogađate, radi se o osobi koja koja nije kršćanka. No, sve to u njoj je budilo još veću znatiželju ali i odluku. Svima je rekla kako će se ona jednog dana pričestiti i svi će to vidjeti i ona će biti sretna. Tada nije znala što govori. Iz nje je govorila nevina dječja povrijeđenost. S godinama je shvatila ali želja nije nestala. Problem je nastao u njenoj okolini. Naišla je, naravno, na neodobravanje. No, želja i poziv su bili jači. Pisala je biskupu zamolbu i primila sakramente kršćanske inicijacije. Sada je gotovo potpuno sretna. Njenu sreću remeti jedino činjenica da nekoliko godina nitko ne zna što je učinila. Samo desetak osoba zna njenu "tajnu". Kakva hrabrost. Možda čak i ludost. Ali poziv je očito nemoguće odbiti.
Prijatelji, mi koji smo odrasli u kršćanskoj, katoličkoj, vjeri trebamo biti sretni zbog ovakvih slučajeva. No, jesmo li? Djevojka s početka je silno željela primiti Isusa u svoje srce. I uspjela je. Kaže "Hostija je za mene beskrajna sreća, istinska radost, živi Krist. Hostija je za mene veliki mir od Boga, velika snaga i beskrajna ljubav.Vjerujući da je Isus živ u Hostiji za mene Tijelo Kristovo je velika i beskrajna ljubav."
Pitam sada i sebe i vas - što nama znači Sveta Pričest? Što nam znači vjera? Živimo li i svjedočimo li svoju vjeru? Kako? Dok sam bila mlađa, na Pričest sam išla zato što idu svi i jer se mogu šetati po crkvi za vrijeme Mise. A sada? Sada idem kad osjetim slabost, nemoć, strah, neprihvaćenost ali i zahvalnost i ljubav. Sveta Pričest za mene je kao ispravan akumulator za automobil. Kako li smo sretni zbog takvog "napajanja". No, ja to kažem vama, prijatelji. Vama koji slično razmišljate. Na žalost, još uvijek pokunjeno odlazim kad se nađem među onima koji su drugačijih uvjerenja. Nedostaje mi hrabrosti suočiti se i reći da je Krist moja snaga, da je On u meni i uza me. A to želi. Želim svojim riječima i djelima svjedočiti Krista. Moje molitve su usmjerene k tome.
Isus je rekao: "Žetva je velika a poslenika malo!" (Mt 9,6).
Isto tako "Neće svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine' ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca." (Mt 7,21). Teške su to "zapovijedi". Opet pitam; jeste li sretni zbog djevojke koja nam se pridružila? Vjerujem da jeste. Moramo biti zahvalni i sretni zbog svakog obraćenika. Vrijeme obraćenja nije prošlo svršeno. Ono traje i dalje. A nekoga možemo obratiti samo na način da djelima i riječima svjedočimo Krista. Radujmo se zbog ove djevojke i svih koji će nam se pridružiti.
Gospodine, hvala Ti što si pozvao jednu djevojku u svoje stado i ona se odazvala. Sada joj treba hrabrosti kako bi se suočila s onim što slijedi; radost, snaga ali i velika žrtva i križ. Njenim bližnjima, Oče, pošalji Duha mudrosti.
Ivana Ćurić
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
