|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
06.07.2010
|
|
Intervju: p.Bruno Trächtler, provincijal njemačke provincije spiritanaca
Za početak, upoznajmo patera Brunu Trächtlera…Kada ste postali redovnik, kako je to bilo i kako ste se odlučili ući u novicijat i u misijsku Družbu Duha Svetoga?
B: Oooo, bilo je to prije 44 godine. Zaređen sam za svećenika 1966. A, kako sam osjetio poziv? Dugo sam se tražio u tome, ali možda dva najvažnija trenutka bili su zapravo dvije osobe u mom životu: Jedan moj učitelj i dobar prijatelj, kojemu sam govorio o teškoćama kroz koje prolazim. Poticao me: Bruno, idi naprijed i čini dobro drugima oko sebe, učini svoj i život drugih boljim. Drugi je pak bio moj otac, s njim sam također imao jako dobar odnos i on me uistinu ohrabrivao, tako da sam odlučio uči u novicijat. Danas sam sretan kao čovjek, moj je život kao svećenika bio i ostao ispunjen i kad bih ponovno morao birati, izabrao bih isti poziv. Nakon novicijata ušao sam u Kongregaciju spiritanaca, čiji su me poglavari poslali u Brazil. Ondje sam prvu godinu bio bolnički kapelan, a potom sam radio u pastoralu s djecom i mladima u jednom sveučilištu, na tamošnjoj poljoprivrednoj školi. Poslije sam još bio na misijskoj službi na devet mjesta. Godine 1991. pozvan sam natrag u rodnu Njemačku, moja je zadaća bila pomoći u obnovi u župnoj zajednici i rad na programu s mladima u dobi od 19 do 25 godina, koji su željeli biti misionari. Deset godina radio sam na tome i bio jako sretan. Tijekom 2000. godine, moj prijatelj, tada provincijal njemačke provincije Kongregacije Spiritanaca, pozvao me u administraciju da mu budem pomoćnik. Četiri godine nakon toga on je postao biskup, tako da sam preuzeo njegovu dužnost provincijala, sve do ove godine, a završio sam, hvala Bogu prije nekoliko dana, i sad se odmaram.
Kada ste prvi put bili u Hrvatskoj i kakva vas sjećanja vežu za našu zemlju?
B: Prvi put sam u Hrvatsku došao godine 1981. Bilo je to Jastrebarsko, blizu Zagreba, gdje sam došao u posjet pateru Albertu. Ooo, pamtim jedno jutro, kad smo doručkovali, bio je to itekakav doručak, a za aperitiv – poznata hrvatska šljivovica (sljivovitz!). Bila je izvrsna. Doručak je bio težak, začinjen, i uopće nisam osjećao efekt alkohola od šljivovice U Njemačkoj su ljudi pričali kako Hrvati piju šljivovicu od jutra do mraka, no, uvjerio sam se da to nije baš istina…(smijeh).
E, a onda sam ponovno došao u Hrvatsku, u Podvinje, godine 1998. Pošto sam tada bio u administraciji Kongregacije, morao sam provjeriti kako su moja subraća u Podvinju odlučila obnoviti župni stan. Slijedeći put sam bio u Podvinju 2007., mislim u prigodi uvođenja u službu župnika, našeg subrata patera Tomislava Mesića. Bio sam nekoliko puta u vašoj zemlji i moram priznati da je zaista prekrasno ovdje. Ljudi su krasni, veseli. Znaju pjevati, plesati, jako su gostoljubivi, otvoreni i prijateljski raspoloženi. Imam jako lijepe uspomene iz Hrvatske.
Što biste nam mogli reći o našem zlatomisniku, pateru Albertu?
B: Poznajem patera Alberta kao studenta, kao provincijala, kao generalnog asistenta u Kongregaciji u Rimu. Oduvijek me impresionirala njegova duhovnost, njegov način molitve, pater Albert je istinski teolog, skroman i samozatajan, ponekad naivan.On s punom lakoćom i jednostavnošću prilazi ljudima i naviješta Riječ Božju. Njemu je govoriti o Bogu jednostavno i iskreno kao kad netko govori o hrani….Vrlo je privržen ljudima, ima snažnu karizmu, i patera Alberta ne možete ne (za)voljeti. Njegova radišnost posebno se očituje u svakodnevnim kućanskim poslovima, uređenja okoliša, popravljanja kvarova…sve je to naš pater Albert.
Ranije nam je rekao kako je u Hrvatskoj pronašao drugu Domovinu. Neobično ili uobičajeno za misionare?
B: U Brazilu vam je isto tako. Kad sam bio ondje, osjećao sam se kao kod kuće. Gdje imate prijatelje, ljude koji vas vole, o bilo kojem dijelu svijeta da se radi, možete naći svoj dom. Prepoznao sam to i ovdje u Hrvatskoj, u Podvinju. Ljudi su ovdje jednostavni, međusobno bliski, vole patera Alberta pa ga onda mogu razumjeti kad kaže da je ovdje našao drugu domovinu …
Kakav je danas položaj misionara Družbe Duha svetoga u svijetu, kao i ovdje u Hrvatskoj?
B: Mislim da je u zadnjih nekoliko godina vidljiv određen pomak. Sve više naših misionara spiritanaca iz južne hemisfere ima u europskim zemljama. To znači promjenu u koncepciji i u razmišljanju što je uopće naše poslanje i kako ostvariti temeljne životne vrijednosti u našoj misionarskoj karizmi. Nalazimo se u velikim promjenama, tako da ne bih mogao reći kakva će Kongregacija biti za deset ili 20 godina….U Hrvatskoj su uglavnom prisutni mladi misionari spiritanci. Puno se ovdje radi u dvije župne zajednice, u Podvinju i u Osijeku. Naša je Družba u Hrvatskoj stabilna, naši članovi znaju što i kako trebaju raditi i mislim da se polako ali sigurno razvijamo i napredujemo.
Kako ste zadovoljni pastoralnim radom u župi u Podvinju na čelu sa župnikom paterom Antom (također svojim subratom spiritancem) i koja je Vaša poruka župljanima i vjernicima župe podvinjske?
B: Jako sam zadovoljan radom u Podvinju. Pater Ante radi jako dobro i to je ovdje vidljivo. Vrijedan je, poduzetan i ono što je najvažnije, duhovan čovjek, koji ima osjećaj za svakoga. Ovo je važno za sve nas i vas: Kraljevstvo Božje je ondje gdje je mir, ljubav, pravda i gdje se ljudi vole, žive u slozi i iskrenom prijateljstvu. To je moja i želja i poruka za župnu zajednicu u Podvinju i ovdašnje župljane: Kraljevstvo Božje polako dolazi i svi mu se radujmo.
Razgovarao: Ivica Vlašić
* * *
Još tri pitanja postavio je pateru Bruni i glavni urednik našeg web portala i župnik, pater Ante:
Završila je ova godina koja je bila posvećena svećenicima. A i danas smo proslavili Zlatnu misu patera Alberta. Možeš li nam reći, za tebe - tko je svećenik danas? Kako svećenici danas trebaju biti svjedoci Kraljevstva Božjeg?
B: Dva tjedna prije nego što sam bio zaređen za svećenika, novinari su mi postavili to isto pitanje. Rekao sam im tada: ja zamišljam svećenika, ne kao funkcionara u crkvi, nego želim slijediti Krista i biti njegovim svjedokom svakom čovjeku. Ako bacim pogled unatrag, vidim da se to dobrim djelom ostvarilo u mome životu, jer nisam nikada bio samo službenik koji dijeli sakramente. Volim Kongregaciju kojoj pripadam cijelim svojim bićem i učinit ću sve za nju, ali Kraljevstvo Božje je veće od nje. Po mome shvaćanju, današnja uloga svećenika jest biti u službi čovjeka. Sebi uvijek postavljam pitanje: što bi Isus rekao čovjeku danas, a ne obvezatno prvo što Crkva po tom pitanju kaže. Prije dva tjedna umro mi je rođeni brat. On je bio čovjek koji imao unutarnju slobodu, a po profesiji je nosio veliku odgovornost u njemačkom društvu. Ali, bio je uvijek slobodan kazati ne, kad je to trebalo. Promatrajući njegov život, duboko vjerujem da je otišao na susret s Ocem kao slobodna osoba. I mi - kao svećenici - nismo sinovi Božji zato što smo svećenici, nego zato što bismo trebali živjeti tu slobodu Božju.
Obzirom da si u više navrata bio u Hrvatskoj, možeš li nam reći kakvo je tvoje iskustvo hrvatske Crkve, te kako si doživio susrete s ovdašnjim prezbiterijatom? Je li po tvom mišljenju u Hrvatskoj Crkva tradicionalna ili ne?
B: Moje iskustvo je premaleno. Ovdje nisam nikada ovdje služio niti djelovao. Istina, imao sam prigodu sudjelovati na više liturgijskih slavlja, no to nije dostatno da bih se usudio odgovoriti na tvoje pitanje.
I zadnje pitanje odnosi se na iskustvo integracije njemačke provincije spiritanaca u takozvanu Europsku provinciju. Što to znači konkretno za Kongregaciju i koje su možebitne posljedice toga čina?
B: Fascinantno je to što trenutačno proživljavamo. Ono što mi zovemo provincija u crkvenom pravu, nije više relevantno. Kad kažeš provincija, to znači da imaš dosta novaca, dosta osoblja i da imaš dobar tim za zvanja. Ta tri kriterija više ni jedna provincija u Europi nije u stanju u potpunosti ispuniti. Budućnost po mom mišljenju biti će u ciljanim misionarskim projektima, poput onoga u Rostocku (Njemačka) gdje djeluje međunarodna grupa spiritanaca, ili u Koelnu gdje radimo sa ovisnicima o drogama, ili pak MAZ projekt (misionari na određeno vrijeme, ponuda mladim ljudima da iskuse život u misijama kroz 1-3 godine)…A, da bismo koordinirali tim projektima, potrebna je administrativna struktura što se zove - Europska provincija. Drugo je pitanje, što se događa kada jedan mladi čovjek poželi biti spiritanac, te kako da on ostvari svoj formacijski put. I za to mu je potrebna također ta struktura. Primjerice, imamo jednoga kandidata koji je trenutno u Centralnoj Africi. Po njegovu povratku, ponudit će mu se sada ne više u njemačkoj provinciji, nego u okviru Europske provincije novi formacijski put.
Rzgovarao: P.Ante Šiško, CSSp.
Foto: IV
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
