|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Župa Svetog Antuna
Trg Svetog Antuna 1
35107 PODVINJE
HRVATSKA
tel: +385 (0)35 461 410
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
17.12.2004
|
|
Razgovor s Raymondom Ngomom, svećenikom iz Senegala, iz plemena Serere
RAYMOND ANSELME NGOM (37) rođen je u selu Joal - Fadiouthu, koje ima 25 000 stanovnika. To je jedino mjesto u Senegalu s većinskim kršćanskim stanovništvom (97%). Od ukupno šest biskupa u Senegalu iz Njegovog sela dolaze tri, a od devedesetak svećenika u Biskupiji pola je iz Njegovog sela. Posjetio je župu sv. Antuna Padovanskog u Podvinju, odazvavši se na poziv župnika patera Andrije Owce koji je bio u misijama u župi kojoj je velečasni Raymond sada župnik. Tu župu Thiadiaye osnovali su prije točno 50 godina upravo Misionari Družbe Duha Svetoga.
Tijekom Njegova boravka razgovarali smo o životu u Njegovoj župi, u Senegalu i Njegovom svećeničkom pozivu. Svoje vrijeme u Hrvatskoj proveo je susrećući se s vjernicima za vrijeme i nakon Svetih Misa u župi Sv. Antuna u Podvinju i u filijali u Bukovlju, te u župi Duha Svetoga u Slavonskom Brodu. Družio se s djecom na vjeronauku u župi i na susretima ministranata. Osim toga bilo je mnogo spontanih druženja sa župljanima i posebno s mladima. Razgovor o životu u Njegovoj župi, životu u Senegalu i Njegovom svećeničkom pozivu zapisali smo...
* Kako ste se odlučili na svećenički poziv?
U moje rodno selo Joal - Fadiouth misionari su došli 1881. godine tako da su moji djedovi i bake i moji roditelji bili katolici. Kod nas je obaveza da sva djeca idu na jutarnju Misu. Ako ostanu spavati u krevetu, mame ih polijevaju vodom. Kao mali bio sam ministrant, poslužitelj kod oltara i tada sam pomislio: Ne bih li ja mogao biti taj kojega poslužuju? (smijeh) Kako sam odrastao, vidio sam oko sebe ljude koji ne poznaju Isusa i kršćanstvo, želio sam im to približiti.
Svećenik sam postao 10. srpnja 1993. nakon 10 godina učenja teologije i 2 godine prakse.
* Gdje sada služite?
Od 2001. živim i radim u župi Thiadiaye. Tu župu osnovali su Misionari Družbe Duha Svetoga, točnije pater Alphonse Baumann, CSSp na Duhove, 7. lipnja 1954. Ove godine proslavili smo pedeset godina postojanja ove župe. 1996. župu su preuzeli domaći - senegalski svećenici. Osim mene tu su još dva svećenika.
* Recite nam nešto o župi.
Župa je najveća u biskupiji, broji 87 sela. u Župi živi 50 000 stanovnika, a 10 000 stanovnika su katolici. Velika većina su muslimani, ima malo luterana, a oko 1 % stanovnika pripadnici su tradicionalnih religija. U župi postoji župna kateheza. Ima oko sedamdeset vjeroučitelja, neki od njih su i nepismeni. Jednom mjesečno je formacija vjeroučitelja kada se svi zajedno dogovaramo što dalje činiti.
* Kako su misionari prihvaćeni među domaćim stanovništvom?
Misionari su odlično prihvaćeni u društvu, ljudi ih jako vole jer su angažirani na mnogim područjima: socijalnom, društvenom, ekonomskom i vjerskom.
* Sudjelovali ste na misama u našoj župi. Postoji li razlika u slavljenju Euharistije ovdje i u Vašoj župi?
O da!! Razlika je u tome što kod nas, kada želimo nekome zahvaliti, a na misi mi zahvaljujemo Bogu za sve dobro što nam je učinio, to iskazujemo pljeskanjem ruku, plesanjem, pjevanjem i sviranjem. Sve je puno življe, obavezno od instrumenata imamo bubanj, tam - tam, a i gitaru i piano. Slavljenje Svete Mise je odraz naše kulture i tradicije. Jezik na kojem se služi Misa je francuski zbog pripadnika različitih plemena koji dolaze na Misu jer pripadnici jednog plemena obično ne razumiju jezik drugog. No, dijelovi Mise budu i na jezicima plemena Serer i Diola.
* Koje su prepreke i razlozi u ljudima koji otežavaju Vaš rad i rad misionara da stanovnici prihvate kršćanstvo?
Prvi i najveći problem je s tradicionalnim običajima. Ti lokalni običaji bliži su afričkom Islamu i to je razlog zašto ta religija ima više sljedbenika. Islam dozvoljava neke stvari koje kršćanstvo zabranjuje. To je poligamija i žrtvovanje životinja. Tradicija je takva da se dobar čovjek prepoznaje po broju žena. Isto tako, ako ženi umre čovjek, njegov brat se nastavlja brinuti za obitelj tako da donosi hranu i novac, a ona postaje njegova žena po plemenskom zakonu, što kršćanstvo ne dozvoljava. Ipak, 95 % kršćana je monogamno. Domaće stanovništvo zadržava običaj žrtvovanja životinja što nije problem sve dok to ne vodi ka kultu. Ja se jako trudim da ljudi ostave stare navike, nekada mi to uspijeva a nekad ne.
* Koji su problemi među lokalnim stanovništvom u Senegalu, vezano za religiju i život?
Glavni problem je siromaštvo, to je ruralna zemlja, mladi se školuju, ali vlada velika nezaposlenost tako da oni odlaze u druge zemlje. To utječe i na život u župi jer su ljudi siromašni, a crkva ima svoje potrebe. Teško je uzdržavati misiju i župu s obzirom na siromaštvo. No, Bog je dobar, i uvijek se nađe neko rješenje. Svojim župljanima uvijek kažem: ne misli samo kako da crkva pomogne tebi, nego misli kako da ti učiniš nešto za Nju.
* Hvala lijepa na razgovoru.
Hvala Vama.
Marina Šimunović
Helena Šmuljić
|
|
Župa Sv.Antuna, PODVINJE
URL: http://zsa.podvinje.org/
|
published with VPS II (C) SBNet.Hr
produced by SBOnLine.Net
|
|
|
|
|
