|
NEKOLIKO MISLI ZA IV KORIZMENU NEDJELJU
Evanđelist crta nama predivnu sliku Božje zauzetosti prema čovjeku. No, vidimo čovjeka, slijepa od rođenja i Isusa koji je njega izliječio. Kakvo bi bilo njegovo fizičko stanje da nije Isus prolazio onamo? Dalje bi sjedio i prosio… Kažem, fizičko stanje. Ipak, današnje je Evanđelje slika duhovnog stanja nakon krštenja. Slijepac koji je prosio na ulici u biti prosi Isusa da mu dadne vjeru. Ozdravljenje, kupelj u kupalištu Siloam je slika krštenja. Svi mi trebamo izlječenja od sljepoće grijeha. Krštenje briše u nama istočni grijeh onda se nama otvaraju oči. Ipak, ponovno možemo oslijepiti kad griješimo. Iako smo postali Božja djeca, ipak, kad griješimo, udaljujemo se od Boga. Mi kršćani pozvani smo da živimo u ljepoti Božjeg djeteta, pozvani smo da ne hodamo više u tmini grijeha već u Kristovoj svjetlosti i da donosimo plodove dobrote, pravednosti i istine. Krist nije slijepcu vratio samo fizički vid, već ga je postupno uputio prema svjetlu vjere u Krista Spasitelja. Fizičko ozdravljenje služilo je kao polazna točka. Od pitanja: «Što se dogodilo?, do pitanja: «Što misliš o Isusu?» Kao kršćani oprani smo kupelji krštenja. Boga smijemo zvati našim Ocem, idemo prema svjetlu, prema Bogu. No ja bih htio postaviti svakomu od vas pitanje: Je li moja vjera zrela? Odgovor na to pitanje zahtjeva zrelu vjeru! Isus ne samo da je izliječio fizički slijepca nego je potaknuo njegovu vjeru, dao mu je veliki dar vjere. Kakva je moja vjera? Isus svaki put pruža svoju ruku i veli hoću te izliječiti. Ne brani Isusu da te izliječi! Daj da potakne tvoju vjeru! Nemojmo dopustiti da naša vjera bude infantilna, već zrela! Pronađi danas vrijeme za Isusa! Traži njegovo lice u drugom čovjeku, otkrivaj Ga kroz čitanja Svetoga Pisma. Budi pravi svjedok za druge ljude poput one djevojčice iz moje priče koja je bila svjetlo svojim slijepim roditeljima. Pater Arek CSSp arek@podvinje.org 18.03.2005
|