Ivan Pavao II, znak Božje prisutnosti Ivan Pavao II, znak Božje prisutnosti, ljubavi i dobrote među nama, čovjek koji je osvojio srca cijeloga svijeta i koga smo s ponosom zvali «naš papa», prešao je prag nade, otišao je u Očev dom u subotu, 2. travnja u 21 sat i 37 minuta. Otišao je na rukama satkanim od molitve milijuna vjernika. A ispraćen kliktanjima «Sanctus subito» - svetac odmah – i pjesmom zbora «U raj poveli te anđeli», bolnom zbog prividnog rastanka prožetim nadom nezapamćene radosti. Svoje krsno ime – Karol (Wojtyla) – dobio je po svome ocu. Drugo mu je ime bilo Jozef. Rodio se 18. svibnja 1920. u Wadowicama u Poljskoj, a kršten je 20. lipnja. Majka mu se zvala Emilia. Umrla je 1929. godine kad mu je bilo samo devet godina. Ostao je s ocem i starijim bratom Edmundom, liječnikom, koji je umro u dobi od 26 godina. Prvu pričest Karol Jozef primio je s devet godina, a Svetu potvrdu s 18. U osnovnoj je školi i gimnaziji uvijek bio odlikaš, a osobito je volio recitaciju i glumu. Za svećenika je zaređen 1. studenog 1942. Doktorom teologije postaje 1948. 4. srpnja 1958. imenovan je pomoćnim biskupom Krakova, 1963. krakovskim nadbiskupom, a 28. lipnja 1967. papa Pavao VI imenuje ga kardinalom. Kardinal Karol Wojtyla izabran je za papu 16. listopada 1978. Bio je najmlađi papa 20. stoljeća. Njegovo geslo bilo je «Totus tuus» - «Sav Marijin». Veliku je važnost dao molitvi krunice, toliko da je dodao nova otajstva – otajstva svjetla. Kroz 26 godina svoga pontifikata osvajao je srca cijeloga svijeta - čovjek s križem na koji se oslanjao, obraćao se molitvom i proputovao cijeli svijet, s bolom i naporom koji je često bio vidljiv na njegovu licu; čovjek koji je dobro znao svoju misiju te često ponavljao «Svoju misiju moram do kraja ispuniti, onako kako to Krist želi». Kristove riječi «Ne bojte se!», duboko proživljene, svjedočki je ponavljao. «Ne bojte se primiti Krista i prihvatiti njegovu vlast. Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu, Njegovoj spasiteljskoj vlasti, otvorite granice država, susreta, područja kulture civilizacije, razvoja. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna.» Opečatio je povijest Crkve u Hrvata. Proglasitelj je dvojice hrvatskih svetaca - Leopolda Bogdana Mandića (16. listopada 1983.) i Marka Križevčanina (2. srpnja 1995.). Dok su nas drugi zaobilazili, on je 10. i 11. rujna 1994. došao po prvi puta u Hrvatsku. Tada je pozvao na praštanje, zajedništvo i promicanje kulture mira. Drugim hodočašćem u Hrvatsku papa nam je darovao novog blaženika - kardinala Alojzija Stepinca. U Trećem pohodu od 5. do 9. lipnja 2003. u Dubrovniku je proglasio blaženom s. Mariju Propetoga Isusa Petković. Slavonsku ravnicu i njezine poljoprivrednike papa je pozdravio pohodivši Osijek i Đakovo, a nakon toga Rijeku i Zadar. «Hvala tebi, ljubljeni puče hrvatski, koji si me dočekivao raširene ruke i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije i Kvarnera» rekao je tada, napaćenom hrvatskom narodu. «Sjećam se tvojih patnja uzrokovanih ratom i blizu sam vam, ali poznata mi je i tvoja snaga, hrabrost i ufanje, i siguran sam da ćete ugledati bolje dane» bile su Papine riječi tako snažne i utješne za naš narod. Jednom je pozvao cijelu Katoličku Crkvu da mu se pridruži u molitvi za mir u Hrvatskoj. Ivan Pavao II mijenjao je povijest. Mir u srednjoj i istočnoj Europi postignut je zahvaljujući njegovom zalaganju. «Nikada se neću umoriti u traženju zajedništva.» rekao je patrijarhu Bartolomeju. «Bio je mistik, karizmatik, i prorok» rekao je na sv. Misi za pokojnog Svetog Oca kardinal Josip Bozanić. «Ne dopustite da nada umre! Uložite svoj život u nju!» često je poručivao mladima koji su ga voljeli. «Papa ne vodi mlade... oni vode njega, i nimalo nije važno ono što ću vam reći, važno je što ćete vi reći meni.» govorio je ističući kako Crkva mora imati duboko razumijevanje za mlade. «Vi ste nada Crkve i svijeta! Vi ste moja nada!» njegova je poruka mladima koji to nisu zaboravili. Bio je Velik jer je bio jedan od nas. Nitko se u svijetu nije ustezao reći da je vrhovni moralni autoritet cijeloga svijeta, vjernika i nevjernika. Na svakom pastoralnom pohodu u inozemstvu poklonio se i poljubio tlo zemlje koju je posjećivao. Ivan Pavao II s osobitim je ponosom, u vrijeme svoga pontifikata, pripadnost plemenitom i časnom poljskom narodu, te je i kao papa nastavio pisati na poljskom jeziku. Volio je pjevati te mu je najdraža pjesma bila «Moj maleni, maleni» koju je otpjevao na poljskom narječju kada su u Vatikan došli poljski hodočasnici. «Tražio sam vas, sad ste došli k meni. Zahvaljujem vam!», bile su zadnje riječi upućene mladima s Trga Sv. Petra. Umro je naš papa, no u našim srcima On živi, jer zadužio nas je ljubavlju s kojom nas je sve ljubio. «Ostanite u mojoj ljubavi!» – Kristove su, a i Papine riječi koje je često ponavljao svima nama. Svoj pontifikat započeo je riječima «Ne bojte se!», a završio: »Radostan sam, budite i vi!» Brankica Lukačević Prilozi: Čitava Poljska plače (image JPG, 98.7 kb) More lampiona ispred biskupskog orinarijata u Krakovu (image JPG, 128.0 kb) Poljski Brđani opraštaju se od pape (image JPG, 110.5 kb) 13.04.2005 Župa Svetog Antuna Trg Svetog Antuna 1 35107 Podvinje HRVATSKA tel: +385 (0)35 461-410 URL: zsa.podvinje.org e-mail: zupa@podvinje.org