Prva obljetnica smrti Pape Ivana Pavla II (1920-2005) Kako se korizmeno vrijeme približava svome vrhuncu, sve više razmišljamo i dublje poniremo u tajnu trpljena. Trpljenje nikada nije, niti može biti samo sebi svrha. Prihvaćajući trpljenje, grleći naš vlastiti križ, prihvaćamo Božju volju, Očev naum za naš život. Razmišljajući tako o našim križevima, o trpljenjima koja podnosimo, koja nas Isusu suobličuju, sjećamo se jednog divnog lika, pape Ivana Pavla II. Našega Pape! Dragoga Pape! Velikog Pape, Ivana Pavla Velikog. Davne 1978. godine dobili smo novog Papu, vedrog, nasmijanog, snažnog i mudrog. Njegova snaga bila je neiscrpna. Kroz duge godine njegovog pontifikata nizala su se njegova apostolska putovanja (146 putovanja po Italiji, 104 putovanja u inozemstvo). Prešao je 1.162.615 km, a to je trostruka udaljenost od Zemlje do Mjeseca. Činilo se da nikada ne miruje, uvijek u pokretu, uvijek željan susreta s ljudima, željan da svakom čovjeku donese Radosnu vijest, da svakome približi Isusa. A onda su nastupila trpljenja: ranjavanje, bolesti se nižu jedna za drugom... Pratili smo ga na svim njegovim putovanjima, posebno na onima kada je nama u posjetu dolazio. Gledali smo njegov živi duh, a vidjeli i njegovo tijelo koje je sve više trpjelo. Pred nama je bio drugi Isus, živi Križni put, neiscrpna snaga duha i patnja tijela. Ali nikada nismo bili tužni gledajuće našega Papu! Njegove oči uvijek su bile radosne, njegove riječi su davale snagu ma kako mu glas bio drhtav. Do zadnjeg dana, on onoga puta kada smo ga zadnji puta vidjeli na prozoru, uvijek je sakupio snage da nam se nasmiješi. Njegova slabost za sve nas je bila radost susreta s Kristom koji trpi. Danas, 2. travnja 2006. - navršava se godina dana otkako nas je naš Papa napustio i zauvijek se preselio u Očev Dom.Još su u nama žive slike ljudi koji su stajali ispod prozora bolnice ili na Trgu Sv Petra čekajući vijesti i moleći da slijedeća vijest bude dobra, da mu se zdravstveno stanje popravio. A onda je naš dragi Papa otišao kući, napustio nas je i otišao tamo gdje mu je duša žudila, otišao je da zauvijek ostane u Domu Očevom. Tisuće vjernika okupili su se na Trgu Sv Petra, iz tisuća grudi šaptom se uzdizala molitva, u svakoj ruci bila je krunica... I ne samo tamo, nego u svakoj našoj crkvi, u našim domovima, molili smo, sjećali se , plakali, ali i radovali se. Radovali smo se da sada imamo zagovornika na Nebu, našeg prijatelja, našega Papu, prijatelja naše Hrvatske. I kako je godina prošla, u našim srcima bol je polako minula, ali je ostala radost jer smo živjeli u vrijeme Velikog Pape, jer je bio naš prijatelj, jer smo mi bili njegovi dragi Hrvati. Zauvijek će naš Papa ostati s nama, u našim mislima, molitvama i u našim srcima, sve do dana kada ćemo se ponovi sresti u kući Očevoj. U našim srcima živa je slika kako nam maše sa svoga prozora, kako nas blagoslivlja te mu i sada govorimo: Blagoslovi nas, molimo Te, s prozora Očeve kuće kao što si nas tolike godine blagoslivljao sa svoga prozora. Blagoslovi nas i moli za nas kod Oca našeg Nebeskog. Diana Mirosavljević 02.04.2006 Župa Svetog Antuna Trg Svetog Antuna 1 35107 Podvinje HRVATSKA tel: +385 (0)35 461-410 URL: zsa.podvinje.org e-mail: zupa@podvinje.org