Ptice nebeske
 |
Koliko je takvih slučajeva?
Koliko cijenimo svoj život i život drugoga? Sjetih se jedne istinite anegdote; svećenik je bio je na sahrani nekog poznanika. Dok je u svojim mislima stajao iznad njega, proletjela je ptica i pored njegovih nogu ispustila svoju nečistoću (ne pada mi sad pametna rječ za to). On se trznu i poče razmišljati što bi bilo da je to palo na njega. Morao bi tako prljav stajati među ljudima. Bilo bi ga sram.
Na prvi pogled anegdota je smješna. No ako malo bolje pogledamo vidjet ćemo pouku. Jedan život se ugasio no ostali su još mnogi koji trebaju paziti na "ptice". Vjerojatno nitko nije razmišljao o svom životu. I zato je doletjela ptica.
Dala nam je svima razlog za popraviti se.
Život nam je darovan, posuđen. Dakle, kako se trebamo odnositi prema onome što nam je netko povjerio na čuvanje? Mi nismo vlasnici života. I zato ne smijemo govoriti - moj život i mogu s njim što hoću. Ipak, život nije kao materijalne vrijednosti. Njih ne smijemo mijenjati. Moramo ih vratiti kako su nam posuđene. A život nam je posuđen s ciljem da ga mijenjamo, poboljšavamo. A što mi činimo? Uništavamo ga. I tjelesno i duhovno. Sva tjelesna uništavanja - pretilost, anoreksija, tetoviranje, drogiranje - imaju i duhovne posljedice. A one su teže nego tjelesne. To u čovjeku izaziva nemir i strah da nema izlaza. A to se događa jer smo nezahvalni. Ne cijenimo ono što imamo, nego preko toga prelazimo kao da ne postoji. Ne cijenimo svoju obitelj, svoj posao, svog prijatelja, susjeda. Ne cijenimo to što svakog dana možemo nekome reći "dobar dan". I onda, jednog dana stojimo u pogrebnoj povorci. I tad se na trenutak zapitamo - što je to život.
Evo, dušni dan je pred nama. Sjetimo se onih koji tjelesno više nisu s nama. Znam, i ove godine pustit ćemo suzu. No sjetimo se da su oni samo vratili posuđeno.
Nisu umrli jer smrt ne postoji. Isus ju je uništio. To je samo most koji je spajao ovaj život s vječnošću.
Prijatelji, kad pustite suzu za vašim pokojnim neka to bude suza nade. Suza sreće jer su oni sada uz Onoga koji ih je poslao k vama.
Pomolimo se za njih, za njihov vječni mir. A naš život pokušajmo promijeniti prije nego nas neka ptica podsjeti na to. Ne čekajmo taj trenutak jer već sutra možda budemo morali vratiti posuđeno. I što ćemo reći? Što smo promijenili, kako smo poboljšali život? Ne dopustimo da nas sram svlada i da ljudima ne možemo pogledati u oči.
Za sve duše u čistilištu da ih Gospodin pozove k sebi - Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku tako i sada i u vjeke vjekova. Amen.
Pokoj vječni daruj im Gospodine. I svjetlost vječna svjetlila im. Počivali u miru Božjem. Amen.
Ivana Ćurić
30.10.2007
|
Župa Svetog Antuna Trg Svetog Antuna 1 35107 Podvinje HRVATSKA |
tel: +385 (0)35 461-410 URL: zsa.podvinje.org e-mail: zupa@podvinje.org |