Putem Krista i obitelji 15. ožujka 2008. organiziran je treći po redu križni put za mlade Đakovačke i srijemske biskupije. Relacija ove godine je bila Ivankovo - Cerna. Ovogodišnji križni put bio je pod geslom "putem Krista i obitelji". Geslo je izabrano jer se nalazimo u godini molitve za obitelji. Svih 14 postaja bilo je posvećeno našim obiteljima. Molili smo za obitelji koje su rastavljene, obitelji u kojima su samohrani roditelji, obitelji koje pate zbog alkohola, kojima stvaramo križeve. Tekstove za čitanje na postajama je pisao vlč.Ivica Bošnjaković. Na križnom putu sudjelovalo je oko 1600 mladih naše biskupije. Od toga 70-ak mladih iz naše župe. Okupljanje u Ivankovu je bilo oko 8:15h. Nakon pozdravnih riječi vlč. Drage Tukare (povjerenika za pastoral mladih) i uvodne molitve krenuli smo hrabro na put. 22 km smo prepješačili i u Cernu došli oko 17:30. Nakon kratke pauze biskup Marin e služio svetu Misu. Evađelje odabrano za ovu prigodu - kada se anđeo u snu ukazao Josipu i rekao mu što treba činiti. Biskup se zahvalio mladima i pozvao nas na molitvu za naše sadašnje i buduće obitelji. Oko 19h polako smo krenuli prema svojim župama. Dakle, 22 km hodanja, 22 km druženja, 22 km molitve i pjesme, 22 km ljubavi i zajedništva. Kao i prethodna 2 križna puta u našoj biskupiji i ovaj je bio za mene ispit moje vjere. Ispit ljubavi. Zajednička nakana jest bila naše obitelji. No, kao i mnogi drugi, imala sam svoje osobne nakane. Cijelim putem smo pjevali i razgovarali. U jednom trenutku sam odlučila cijelu postaju prešutjeti. Cijelu postaju sam hodala i bila sama sa svojim nakanama. Nije bilo jednostavno ne uključiti se u razgovor ili pjesmu ali uspjela sam. Nisam bila jedina koja je imala takvu žrtvu. Mnogo mladih se odlučilo hodati u tišini jednu - dvije postaje. U tim trenucima osjetio se duh zajedništva. Dok smo hodali u tišini nitko nas nije ništa pitao (iako nikome nismo rekli čemu tišina). Ovaj križni put bio mi je poseban iz nekoliko razloga. Npr. upozala sam nekoliko novih osoba, stvarala su se nova prijateljstva, nitko se nije ozbiljno žalio na kilometražu, nije bilo potrebe za intervencijama animatora koji su zaduženi za red. No naravno, najveći razlog je opet zajedništvo. Na svakom koraku se čulo zahvaljivnje i oduševljenje. Jučer sam osjetila sreću za koju sam mislila kako ju nikad neću osjetiti. Potpuno sam se prepustila Gospodinu i nisam razmišljala o ničem drugom. Za mene je jučer postojalo samo onih 1600 mladih osoba koje zdušno slave i pjevaju Gospodinu. Dok pišem ovaj tekst naviru mi jučerašnja sjećanja i ponovo izbija val sreće. Prijatelji, hvala vam svima koji ste moj jučerašnji dan učinili prekrasnim. Hvala što smo zajedno kročili slavonskom ravnicom i što vam nije bilo žao niti u jednom trenutku. Prijatelji, vi koji iz raznih razloga niste mogli sudjelovati na ovom KP, ne tugujte. Dogodine se pripremajte i vidimo se u novim koračanjima našom biskupijom i slavonskom ravnicom. Vlč. drago Tukara je rekao: Na putu od Ivankova do Cerne susrest ćemo poznate i nepoznate osobe, ali susrest ćemo i Učitelja Isusa Krista." I bilo je tako. U svakoj osobi sam prepoznala Krista. Gospodine, hvala Ti na svemu. Ivana Ćurić 16.03.2008 Župa Svetog Antuna Trg Svetog Antuna 1 35107 Podvinje HRVATSKA tel: +385 (0)35 461-410 URL: zsa.podvinje.org e-mail: zupa@podvinje.org