|
Sveti Polion - uzor čitačima
Evo nekoliko riječi i od mene; u osnovnoj školi na satovima vjeronauka često smo pričali o tome koje nam je najdraže mjesto u crkvi. Iz godine u godinu odgovori su se mijenjali no moj je uvijek bio isti. Mjesto odakle se čita Riječ Božja. Tako je bilo u osnovnoj školi, nastavilo se u srednjoj i ostalo do danas. Gotovo se i ne sjećam početka kada sam počela čitati. Samo se sjećam da mi je pater morao spuštati mikrofon. Bilo je to negdje iza prve pričesti.I od tada ne ispuštam knjigu i mikrofon. Čitati u crkvi je za mene velika čast. Ali isto tako i odgovornost. Lijepo je kad ljudima možeš prenijeti ono što sam Bog govori ali treba i živjeti u skladu s tim. Ne može se čitati "ljubav je dobrostiva" a okolo širiti mržnju. Čitači su kao Božji glasnici. A Bog je mir. Dakle, čitači su sijači mira. Tako bi trebalo biti. Prije nekoliko dana bila je nedjelja dobroga pastira i govorilo se o pozivima. I ovo je poziv. Svatko od nas ima svoju ulogu u crkvi; čitači, mini- stranti, orguljaši, pjevači. Svi oni slave i služe Gospodinu. No preko čitača nam govori sam Bog. Isus je rekao "žetva je velika a radnika malo". Tako je i sa čitačima. Potreba za njima je velika a malo ih je. Prijatelji, ne bojte se, dođite i dajte ljudima hranu. Jer Riječ Božja to jest. Hrana. A vi možete ljude nahraniti. Ako vam se čini da će vas trema slomiti recite; Oče, hajde ti umjesto mene stani iza ambona". Nestaje tad svaka trema i neugodnost. Vjerujte. Meni često kažu kako sam preozbiljna za vrijeme čitanja. Ne znam. Možda jesam, ali moj duh je radostan, on pjeva sa svakim pročitanim psalmom. Gospodine, hvala Ti što si me izabrao za onu koja će drugima prenositi tvoje riječi. Hvala ti jer si pozvao mene, jer su tvoje usne moje rekle ime. Pozovi Gospodine iz naše župe mlade čitače. Ivana Ćurić 23.04.2008
|