Razgovor: P. Andrija Owca, CSSp Patera Andiju Owcu, našeg bivšeg župnika, pater Albert pozvao je još u travnju ove godine da propovijeda na Misi povodom 50 godina svećeničke službe koju p.Alber ove godine svečano proslavlja. Sada je u župi Biesingen-Assweiler u Njemačkoj, koja u tri naselja ima 2 crkve i oko 1800 vjernika. Na zamolbu za razgovor za naš župni portal spremno se odazvao. Uostalom, za postojanje našeg portala, pater Andrija je najzaslužniji, jer je zahvaljujući njegovoj inicijativi 2004. godine, okupljena ekipa suradnika koja je prve članke na zsa.podvinje.org počela objavljivati za Božić 2004. godine. D.- Vi ste s paterom Albertom proveli u našoj župi najviše vremena. Koji događaj iz višegodišnjeg zajedničkog života i rada bi izdvojili i koji vam je posebno ostao u sjećanju? p.A.- To je teško izdvojiti. Svaki dan je p.Albert znao iznenaditi na običnim, malim i svakodnevnim dužnostima jednako kao i na aktivnostima koje su iziskivale veći angažman i trud. Jednako ga cijene i poštuju i djeca i mladež kao i odrasli. U svaku sredinu je pristao. Nikad mu nije bilo teško otići kod nemoćnih u župi, kao niti kod bolesnika u bolnici u gradu. Sveta Misa nikada mu ne predstavlja neki napor, pa ni kada je zahtjevno organizirati službu u župi i filijalama. Nemoguće je izdvojiti samo jedan događaj. Pater Albert je neumoran. Kad nije bio pastoralni rad, nije mu bilo teško obući radnu odjeću i održavati okoliš i župnog doma i crkve. Nitko nije toliko čistio kanal oko župnog posjeda. Strah nas je bilo i gledati kada se penjao na krov stare vjeronaučne dvorane da bi popravio dotrajali krov koji je prokišnjavao. Svi smo odahnuli kada je taj dotrajali objekt srušen. Ustrajan je bio u pripremi listića koje je dijelio mladima. Puno pažnje je poklanjao pripremi propovijedi. Svaki od tih događaja i djelatnosti nedjeljivi su od patera Alberta i nepravedno bi bilo izdvajati jedan od ostalih. D.- Koje odlike bi svećenik trebao imati danas i da li ih prepoznajete u pateru Albertu? p.A.- Svećenik današnjice, kao uostalom i u dosadašnje vrijeme, treba biti prisutan u društvu u kojem živi. Imati vremena za svakog župljanina i biti otvoren za razgovor sa svakom osobom. Svakako bi trebao živjeti svoj poziv. Prema tome sudeći, p. Albert vrlo je suvremen i lako ga je prepoznati u tim odlikama. D.- Družba Duha Svetoga kojoj vi i vaša subraća pripadate, misijska je družba. Što znači biti misionar? p.A.- Znači ići na opasna mjesta i biti izložen mogućoj opasnosti. Isto tako, znači raditi s narodom i za ljude ono što institucije koje su prisutne među ljudima, ne rade. Humanitarni rad i pastoralni rad tamo gdje ga je teško naći i provesti. U vašoj sredini je možda teško to na prvi pogled prepoznati, ali misijska družba u podvinjskoj župi je potreba. Vjerujem da su župljani do sada to i prepoznali. Međusobni dijalog i razgovor sa suradnicima iz župe je tu prilično važan da bi se mogle vidjeti potrebe koje nisu odmah uočljive. I najvažnije, širenje riječi Božje, u svakoj sredini, što nije uvijek podržano od sredine u kojoj misionari žive i rade. U Podvinju, 4.srpnja 2010. Tekst i slike: Dalibor Z. 11.07.2010 Župa Svetog Antuna Trg Svetog Antuna 1 35107 Podvinje HRVATSKA tel: +385 (0)35 461-410 URL: zsa.podvinje.org e-mail: zupa@podvinje.org